Pentagon upozorava da saveznici zaostaju u vojnom AI-ju

Prvi problem nije model, nego razlika u kapacitetu

Stanley je izjavu dao 8. rujna na Billington CyberSecurity Summitu u Washingtonu. Njegova formulacija važna je jer saveznički problem ne svodi na kupnju pristupa jednom komercijalnom modelu. Resursi znače računalnu infrastrukturu i novac, iskustvo uključuje testiranje i uvođenje sustava u osjetljive procese, a opseg podrazumijeva sposobnost da se isti alati koriste kroz velik broj postrojbi i mreža. Pentagon pritom tvrdi da je prošao dovoljno pogrešaka da partnerima može pomoći izbjeći dio njih, ali nije opisao koje.

Izjava ne znači da sve članice NATO-a imaju jednake nedostatke niti da nemaju vlastite vojne AI programe. Objavljeno izvješće ne donosi usporedbu država, proračuna, modela ili operativnih rezultata. Ono potvrđuje politički i tehnički smjer: SAD želi zadržati prednost u brzini implementacije, ali istodobno treba partnere čiji sustavi mogu sigurno razmjenjivati podatke i raditi u zajedničkim operacijama. Bez te interoperabilnosti američka prednost može ostati izolirana unutar vlastitih mreža.

GenAI.mil širi modele, Agent Network ulazi u zapovjedni lanac

Američki opseg vidi se na GenAI.milu, internoj platformi preko koje vojno i civilno osoblje pristupa generativnim modelima. Stanley kaže da je dosegnula 1,7 milijuna korisnika. Pentagon je 31. kolovoza dodao ChatGPT Mil, verziju namijenjenu radu s kontroliranim neklasificiranim podacima na razini IL5. Službena objava navodi chat, rad s datotekama, projekte i prilagođene GPT-ove za planiranje, logistiku, politiku i administraciju te kapacitet za više od tri milijuna zaposlenika. Doseg i očekivani kapacitet pritom nisu isto što i dokaz svakodnevne aktivne uporabe.

Osjetljiviji je Agent Network, mreža agenata za zapovijedanje, obradu obavještajnih podataka i podršku pri odabiru ciljeva. Agent je softver koji može pratiti izvore, povezivati podatke i predlagati sljedeće korake uz manje pojedinačnih ljudskih naredbi. Pentagon navodi da sustav kontinuirano skenira operativne mreže i zapovjednicima isporučuje opcije. Službeno jamstvo glasi da agenti ne biraju niti napadaju ciljeve samostalno i da ljudska prosudba ostaje u središtu odluke. Javno dostupni materijali ipak ne pružaju rezultate neovisnih testova pogrešaka u stvarnim borbenim uvjetima.

Pentagon paralelno širi izbor dobavljača. Reuters je u svibnju izvijestio o sporazumima sa sedam AI tvrtki za uvođenje modela na tajne i strogo tajne mreže. Uključivanje više proizvođača trebalo bi smanjiti ovisnost o jednom modelu, ali povećava zahtjev za zajedničkim pravilima: isti podaci, sigurnosne oznake i zapovjedni postupci moraju ostati razumljivi i provjerljivi kada se rezultati stvaraju kroz različite sustave.

Trideset sekundi do odluke može biti prednost i rizik

Stanleyjev nastup bio je usredotočen na brzinu. Opisao je zapovjednika koji je zaustavio planirani brifing, obavio telefonski razgovor od tridesetak sekundi i odmah izdao naredbu, bez uobičajene prezentacije i provjere razine sigurnosne ovlasti u prostoriji. Pentagon brzinu uvođenja AI-ja sada prati kao mjesečnu metriku. Takav pristup može skratiti vrijeme reakcije, ali brzina procesa nije sama po sebi pokazatelj točnosti informacije, kvalitete odluke ili zakonitosti posljedice.

Maven Smart System pokazuje zašto je razlika važna. Stanley je ranije tvrdio da je platforma tijekom prvih 38 dana američke kampanje protiv Irana pomogla obraditi više od 13.000 ciljeva. To je proizvođačko-operativna tvrdnja vojnog dužnosnika, ne javna neovisna evaluacija preciznosti. Nakon napada na školu u Minabu više od 120 članova Kongresa zatražilo je odgovore o civilnim žrtvama i ulozi umjetne inteligencije. AI može ubrzati pretraživanje i rangiranje podataka, ali zapovjedni lanac i dalje mora utvrditi tko je provjerio izvor, odobrio cilj i snosi odgovornost za pogrešku.

Za saveznike nije dovoljno kupiti isti model

Saveznička kompatibilnost zahtijeva mnogo više od zajedničkog sučelja za razgovor. Države moraju uskladiti klasifikaciju podataka, upravljanje identitetima, bilježenje odluka, testiranje modela, mrežnu sigurnost i pravila uporabe u operacijama. Ako jedna država nema dovoljno računalnog kapaciteta ili stručnjaka za provjeru izlaza, tehnička ovisnost o američkoj platformi može rasti upravo u području u kojem suverenost i odgovornost imaju najveću težinu. Stanley nije objavio hoće li pomoć uključivati infrastrukturu, obuku, modele, standarde ili pristup podacima.

Hrvatska je članica NATO-a od 2009., pa se ova rasprava odnosi i na hrvatske obrambene kapacitete. Neposredna posljedica nije nabava određenog sustava niti nova obveza za Oružane snage Republike Hrvatske; takva odluka nije objavljena. Relevantno pitanje jest mogu li manji saveznici provjeravati i nadzirati alate koje koriste u zajedničkim misijama, umjesto da prihvate samo rezultat razvijen na tuđoj infrastrukturi. Za europske članice jaz može postati istodobno sigurnosni, proračunski i politički problem.

Najvažniji detalji suradnje još nisu javni

Stanleyjeva izjava jasno identificira problem, ali još ne predstavlja saveznički program s rokovima i mjerljivim ciljevima. Nisu imenovane partnerske države, iznos pomoći, sustavi koji će se dijeliti ni zajednički standardi odgovornosti. Sljedeći važan korak bio bi objaviti kako se uspoređuju kvaliteta i sigurnost modela, tko može zaustaviti njihovu uporabu te kako se incidenti prijavljuju svim državama koje ovise o istom lancu podataka. Bez tih podataka broj korisnika i brzina odluke pokazuju razmjer, ali ne i pouzdanost.